STA BI DAO DA SI NA MOM MESTU
(KOLUMNA)
„Sta bi dao da si na mom mestu,
Da te mrze a da ti se dive,
Mesto svoga da tvoj zivot zive,
Sta bi dao da mozes ovako dici ruke,
A puk da te sledi,
Da li bi i ti u svom srcu plak’o,
Kao sto se moje srce ledi.
Ti budi srecan sad’,
Jer ovo je samo mojih pet minuta,
A pred tobom je zivot celi...“
Sedim u praznom stanu,samo zidovi,go parket,veliki prozori,izlaz na praznu terasu...ispred mene papir i olovka i gomila rastrkanih misli koje poput perja lelujaju oko mene.Pokusavam da ih pohvatam,strpam na taj komad papira,oblikujem,pretocim u kolumnu i objavim publici gladnoj neceg novog. (Dalje)