Sreda, Maj 09, 2012
STA BI DAO DA SI NA MOM MESTU
(KOLUMNA)
„Sta bi dao da si na mom mestu,
Da te mrze a da ti se dive,
Mesto svoga da tvoj zivot zive,
Sta bi dao da mozes ovako dici ruke,
A puk da te sledi,
Da li bi i ti u svom srcu plak’o,
Kao sto se moje srce ledi.
Ti budi srecan sad’,
Jer ovo je samo mojih pet minuta,
A pred tobom je zivot celi...“
Sedim u praznom stanu,samo zidovi,go parket,veliki prozori,izlaz na praznu terasu...ispred mene papir i olovka i gomila rastrkanih misli koje poput perja lelujaju oko mene.Pokusavam da ih pohvatam,strpam na taj komad papira,oblikujem,pretocim u kolumnu i objavim publici gladnoj neceg novog.
Kada sam pre dva dana izlazio iz marketa zacuo sam iza sebe-„eno ga onaj kuckar“. Izgleda da postoji termin i za „musku kucku“,nisam to znao do sada.Okrenuo sam se,ugledao devojku koju prvi put vidim u zivotu i nastavio svojim putem.Do kuce sam razmisljao-cemu takvo misljenje od nekoga koga vidim prvi put i verovatno vise nikada,i ko me i ne poznaje...Kada sam tog dana poceo da kucam novi tekst,shvatio sam-ljudi su zapravo poceli da me dozivljavaju kroz moje tekstove.Da o meni stvaraju sliku na osnovu kolumne koju citaju u novinama.Tada sam se setio moje prijateljice Anabele Basalo koju svi dozivljavaju kao kurvu na osnovu njenih knjiga a zapravo je susta suprotnost od toga,ili pak mamine prijateljice Ljiljane Hrabljanovic-koju svi dozivljavaju kao sveticu a zapravo je gora od samog djavola.
Nas narod je previse podvodljiv,kako se predstavis-takav pecat ostavis u narodu.
Da sada pozelim izdati knjigu ljubavne poezije,ne verujem da bi bilo ko izdvojio 500 dinara da je kupi,niti da bih postigao bilo kakav uspeh time,ali da kojim slucajem izdam knjigu-„ko je sve bio u mom krevetu“-verujem da bih za dva meseca vilu sagradio od profita.
Prosto mi je neshvatljivo,isto kao i neka zelja za dokazivanjem i samopohvalama u nadi da ces nekoga pecnuti time ili sta vec...Kada pitam-„Da li cemo ostati u kontaktu?“,dobijam odgovor-„Meni je super,ja uspevam,putujem,idem na more,izlazim,imam para...“.Pa ok.Danas hiljade ljudi idu na more...tih deset dana letovanja otplacuju posle 10 meseci,nista cudno.Drago mi je zbog necijeg uspeha,posebno ako se radi o nekome koga sam voleo.Srecan sam zbog tog uspeha,samim tim sam i ja uspeo kada znam da mi je bivsa ljubav uspela.Ja ne pisam u bunar iz kog sam pio vodu,ma koliko sada neko zapisavao izvor sa koga se pojio mesecima,ali mi je neshvatljiv takav stav samopohvaljivanja.Ta ljudska potreba da se hvalis bivsima kako uspevas deluje smesna i detinjasta a po principu-„Ja imam bolju igracku od tebe“.Nikada nisam razumeo to,niti sam igrao u takvom filmu.Ne,za mene ovo nije uspeh,ma sta god sada mislili o tome.
Cini mi se da nisam uspeo da se naviknem na sve ovo,smeta mi,da se nosim sa ovim teretom,da glumim neko napucano ludilo,lazni moral,odjednom sam poremetio svoj ustaljeni mir i to mi ne prija.
Uplasim se za trenutak da ne postanem kao oni o kojima pisem svo vreme,i upravo zbog toga-zaustavicu se onda kada je najsladje (ukoliko u medjuvremenu ne odigram ulogu-glinenog goluba),spakovati kofere i otici.Neko ko je mozda i mogao da me zadrzi,nije se potrudio.
Zalosno je sada saznanje da neki kojima si se nasao kada je bilo najteze,nakon tezeg udesa koji si doziveo,nisu pozvali ni da pitaju-kako si,i da u takvim trenucima pomisle-„Sto nije poginuo“.Takvim ljudima mogu samo pozeleti svu srecu ovoga sveta,dobro zdravlje i dug zivot.
Nisam naucen da budem sujetan,zloban,opterecen vlastitim uspehom.Uspeh se ne nalazi u novcu,to znaju oni sto ga imaju.Novcem mogu kupiti nov krevet,ali ne mogu miran san,novcem ne mogu kupiti srecu,ljubav,svoj mir...
Idolopoklonstvo-nesto cega se gnusam i javno pozivam ljude da mi ne salju mailove u kojima pisu da zele biti kao ja.Skoro sam odgovorio jednom momku koji mi je tako nesto poslao:Ako si toliko nesposoban da budes svoj i originalan,onda zeli mene za idola.
Ljudi naprosto uzimaju idole jer su nesposobni da budu svoji.Poznajem osobu kojoj je bilo dovoljno da je neko kresne,ona se zaljubila,i uzela tu osobu za svog idola.Kopira,zivi zivot te osobe jer nije u stanju da stvori vlastiti.Neko ko je toliko voleo kompjutere,zbog idolopoklonstva to baca u vodu i sada zeli da upise farmaciju.Gubljenje vlastitog identiteta.Ako nisi u stanju da pod svojim imenom,kojeg se stidis,izgradis svoj zivot,zavrsis skolu koju volis,zaposlis se i radis ono sto volis i sto je samo tvoje,vec radis sve kao tvoj idol,makar zeleo i kod istog zubara i isti fax da upises-pucaj sebi u glavu i ubi ono malo sebe sto ti je ostalo.
Nikada nisam zeleo da me neko uzima za idola,niti da ja imam idola,vec da budem svoj-kakav god da sam.Ako sam kurva-kurva sam,necu da glumim sveticu,ako sam na dnu-to je moje dno,ako sam na vrhu-to je moj vrh. I jedno i drugo imaju moj pecat i ne zovu se:Kain,Viktor,Aleksandar...vec MOJIM imenom koga se ne stidim,vec zelim da ucinim nesto da drugi upamte to ime.
I zato vas molim,dragi citaoci,nemojte mi slati poruke u kojima mi govorite da zelite biti moj klon,budite jednostavno svoji,budite bolji od mene,budite gori,ali-BUDITE SVOJI.
Da bih dobio inspiraciju za pisanje ovih clanaka koje gutate,prihvatate ili osporavate,morao sam da u nekim trenucima upoznam mrak gori od onog u kojem zivi slep covek.Sta god sada imao,rado bih zamenio za tanjir pasulja,svoj mir,ljubav koja me ceka kuci i onih par dinara koji uvek nedostaju za paklo cigareta...To su dani kojima se rado vracam u mislima sada dok guram izobilje od sebe i prepustam ga drugima.Poceo sam da pisem iz svog revolta.Nisam tada ni sanjao da ce to pisanje dostici ovoliku vatru a pocelo je iz pepela...Kada sam se tog dana cuo sa urednikom ovog lista i ponudio mu svoj tekst,nisam ni sanjao da ce me vec za nedelju dana nazvati i traziti jos...I tako je krenulo.Dala baba dinar a sada bi dala sve sto ima...
Ne,zaista mi ne znaci nista.Sednem na bus,odem u taj grad,otkljucam prazan stan bez namestaja u njemu,izvalim se svom duzinom po parketu i budem srecan...Zatvorim oci,zaboravim u tom trenutku na sve...
Izvinite zbog toga,ali ja volim pastetu a ne kavijar,noci u kafani a ne u fancy club-u,da jedem rukama a ne da glumim finocu,da se napijem i skacem po kisi,odem na ljuljaske u parkicu do moje zgrade,sa flasom piva se popnem na vrh najvece zgrade i zavristim,da brojim zadnji dinar za jeftine cigarete,da vozim bajs rasirenih ruku dok mi vetar slobode prolazikroz kosu...da umrem...sa rukom na srcu i osmehom na licu.
Dobrodosli u moj svet.
dirljivo
svakim tvojim tekstom volim te sve vise!
Da si se kandidovao na izborima verujem da bi pokupio vecinu :) Obozavam da citam tvoje tekstove!Veliki pozdrav za tebee!
tvoje reci su jake i smetaju nekima,ali najvise smetaju zato sto su ISTINITE!A ti nemoj da podkleknes,ostani takav kakvog te vole!
Postovani,
javljam se iz naseg Krusevca,upoznat sam sa Vasim radom,pisanjem kolumni,redovno pratim Vas blog i mogu samo da Vam iskazem svoje divljenje.Mnogi Vas mozda nece razumeti i voleti zbog Vase iskrenosti koja prelazi sve granice,i pogresice tada kao sto su pogresili i na lokalu kada Vas nisu razumeli (citao sam intervju)zato su i prosli tako kako jesu.Jedva cekam Vas sledeci tekst.
suze andjela tuge....
ljubav je kljuc..... odgovor... svega!!!shvatila sam to na tezi nacin..dama sam u godinama i dozivela sam slog pre dve godine...u postelji mi je trebala samo jedna ruza i suza voljene osobe...nije ih bilo...tisina koja odjekuje u mracnoj sobi poput koraka andjela koji napusta ovaj svet....hvala ljubavi sto sam svoja sto koracam hrabro i svoja krila drzim ponosno rasirena dok suze cuvam za....tugu....
Da sam na tvom mestu-kandidovao bih se na izborima jer koliko te citaju toliko bi te i glasali :))
For: fallen_angel_vucak
Istinski me je rastuzio Vas komentar.Obicno u takvim trenucima u kojima ste Vi bili imamo prilike videti ko je zaista uz nas.
Nastavite sa hrabrim koracima,rasirite Vasa krila jos vise na nebu ljubavi i zivota a suze...sacuvajte za srecu...neka svaka Vasa naredna suza bude-suza radosnica.
Veliki pozdrav od autora teksta!
Hej :)
Trazila sam sastave na temu: "Tajna", "Ceznja" ili "Zelja", videla sam tvoj blog i usla. Mnogo mi se dopada kako pises. Htela sam da te pitam da li bi mogao da mi napises nekoliko recenica o jednoj od tema koje sam gore navela ?
Volim da citam knjige ali sam odjednom prekinula i inspiracija se samo ugasila.
Hvala unapred :)
For Jelena
Tajna-nesto sto poput malenog leptira duboko nosimo u sebi,u srcu koje je poput cveta obavija svojim laticama,ne dozvolivsi nikome da dopre do nje.
Zelja-malena zvezda padalica,skrivena u noci za koju se nadamo da ce svakog trenutka pasti na zemlju ili nas dlan,obasipajuci nas ostvarenjima.
Ceznja-poput lampiona u noci svetli nsamo nama pokazujuci taj put koji zelimo da otkrijemo.Nekada krenemo tim putem,a nekada je lampion suvise daleko da bi smo dosli do njega.