Četvrtak, Avgust 26, 2010
AH, TA LJUBAV....
Razgovaraju Mujo i Haso, tek ce Mujo:
-Jel' ba Haso, kako ne mogu zbarit' ni jednu ribu?
-Pa bre Mujo, to je zato sto nisi romantican.
-Kako bolan romantican?
-Pa, samo na sex mislis. Kada upoznas neku, pitaj je da li voli cvece, romantiku...i videces da ce ti uspeti.
Pokusa Mujo, krene da obradjuje curu, pa kaze:
-Jel' ba volis li ti cvece?
-Volim.
-A da ides u bioskop?
-Volim.
-A volis li veceru uz vinoŽ?
-Volim.
-E, super, dosta romantike, aj' sad' da se kresnemo!
* * * *
Da ne postaje sve vise deo nase stvarnosti, mozda bi ovaj vic i bio smesan. U svetu u kojem zivimo, na brzinu, na kredit, na rate, tempirano...cini se da romantika i ljubav vise postaju izlizana stvar. Mozda cak i "klise"-kako mi skoro rece neko. Uz svedocenja nekih mojih prijatelja pa i mog samog iskustva, dosao sam na ideju da pisem o tome, da se zapitam-zasto smo ubili ljubav i romantiku i da li je zaista istina da su one prave ljubavi i romanticni trenuci "prohujali sa vihorom" i ostali samo trag u slicnim filmovima i knjigama.
Zivimo brzo, pa smo valjda naucili da i volimo brzo, gledajuci iskljucivo svoje potrebe, gazeci i ruseci iluzije o pravim ljubavima. Ceo proces veze, ljubavi, pretvorili smo u polusatni sex, zadovoljenje animalnih potreba. Cak vise ne bih ni upotrebljavao taj izraz-"animalnih"-jer i zivotinje pa imaju svoj vremenski period kada to rade tkz.sezonu parenja, dok kod ljudi nema granica. Seksamo se svuda, u svako vreme, na svakom mestu...a kada cemo voleti? Gde se izgubio onaj osecaj pripadanja, topline, razumevanja...O romantici da i ne govorim. To je izgleda zaista postao "klise". Mozda smo zato i dosli dotle dokle jesmo jer sve one lepe stvari i vrednosti pretvaramo u klisee. Danas bi mogli da primenimo ono sto je nekada rekao Dusko Radovic: "Ko ume da voli, taj ne bi trebao nista drugo raditi u zivotu".
Kada danas vide recimo neraspolozenu i samu zenu, otme im se (obicno muskarcima) komentar od kojeg se meni prevrne zeludac: "Takva je zato sto joj fali kurac". Ma nije nego! Zato i jesmo takvi sto nam se sve vrti oko tog mizernog ljudskog organa. Zasto neko ne pomisli da joj je potrebna ljubav, paznja, razumevanje...Do polnog organa koji izgleda sve vise uzima primat u nasem drustvu nje najlakse doci, ali izgleda najteze naci put do srca i osecanja kojih se izgleda bojimo i ne zelimo da ih priznamo drugome. Sta je to sto nas sprecava u tome? Strah od vezivanja? Strah od ljubavi?
Kada ste poslednji put nekome rekli da ga volite a da ste zaista tako mislili? Danas je ta recenica- "volim te"-dobila sasvim drukciji, unakazeniji smisao. Lakse je otkucati sms poruku nego reci to nekome gledajuci ga u oci. Uspeli smo da unakazimo svaku vrednost pa i samu ljubav koja je u svetu u kojem zivimo dobila sasvim drukciji smisao.
Ljubav je izgleda danas ipak samo rec...ili otkucani sms...ili mail....
Zasto ne mozemo da se prepustimo jednoj osobi, znajuci sa sigurnoscu da ce i ona da se prepusti nama? Postoji stih jedne pesme koji mi je jako drag, ali u danasnjem vremenu gubi svaki smisao i vecina ce ti se nasmejati u lice kada ga citiras: "Ja hocu da znam, kad' se nekome dam, da je do kraja zivota...". Na zalost, takve iluzije ostase samo u pesmama. A da ironija bude veca, pesma se zove-"Ljubav po sebi je greh". Da li jeste?
Ljubav i veza su kao cvet i uvene kao i svaki cvet ako se ne cuva i ne zaliva. Treba znati kakve su potrebe ljubavi, sta je za nju svetlost, voda, vazduh. Treba znati i koji je korov moze ugusiti. Treba znati "opleviti" zemljiste na kome ljubav nice i iz koga izrasta. Na zalost, u danasnje vreme malo je onih koji to znaju. Zapravo, malo je onih koji umeju i zele da se posvete ljubavi i voljenoj osobi na pravi nacin. Sve se nekako "odradjuje" u zurbi i na brzinu. Tesko je danas naci partnera koji ce ti zaista biti posvecen. To je ono sto me boli u svetu u kojem zivim. Ucili su me da budem posvecen onima koje volim, da pruzam svu ljubav onome koga volim, ali sto vise starim, pitam se-cemu sve to kada ljudi to naprosto ne umeju da cene. Zapostavljanje je ono najgore u ljubavi. To ume da zaboli. Jako. Cak i previse. Onda se i ne treba cuditi povecanom broju prevara koje najcesce proizilaze iz zapostavljenosti partnera. Nikada nisam bio zagovornik prevara, tesko ili nikada ih ne oprastam, ali pokusavam da razumem ljude kji iz zapostavljenosti se upuste u to. Trazeci u partneru onu paznju, neznost, posvecenost, ljubav, koju ne dobijaju sa njegove strane, cesto u trenucima slabosti prihvate tudju koja im se u tom trenutku nudi. Prvo obicno krene virtuelno, preko kompa, mobilnog telefona, poruka, chatova...da bi se neretko zavrsilo licem u lice.
Ne zapostavljajte svoje partnere, uzvratite im paznju i ljubav, cenite ono sto imate kraj sebe i nadjite svoj put do srece, vodjeni uzajamnim osecanjima.
I na kraju...Da li je romantika zaista izasla iz mode? Da li su mirisljave svece, stapici, vino, priguseno svetlo, poezija, danas zaista postali klise?
I nakon svega ko ce jos govoriti o romantici od koje su danasnji mladi skroz operisani, koja je izgleda ostala da visi negde u vazduhu, odumiruci sve vise.
Sta nam ostaje, nama koji umemo voleti, uzivati u neznim strzunama ljubavi, sem da nakon citanja ovog teksta, nalijemo casu crnog vina, upalimo koju svecu, otvorimo knjigu sa Preverovim stihovima i uz neke tihe, nezne zvuke, nadamo se da ce naici osoba koja ce nas moci razumeti, neko ko ce umeti sa nama da deli takve trenutke...ako nigde drugde, onda makar u snovima...
Браво ѕа пост!
Драго ми је што још увек постоје људи који верују.
Мислим да људи не воле обавезе, зато је све добро само у пролазу..
Ја још увек сањам о правој љубави. Не желим да престанем да верујем да тако нешто постоји.
Поздрав!
Nadam se da ce se tvoj san ostvariti jako brzo...
Hvala na komentarima i veliki pozdrav za tebe!
:-*
Zadivljena sma postom. Ako uzmeš u obzir da je prvi komentar ostavila devojka od 16 godina, a drugi njena blog mama, dobijaš mišljenje dve različite generacije. Kamo sreće da više ljudi misli kao ti. U pravu si,
veliki Duško
Radović je lepo rekao - ko ume da voli, taj ne bi trebao nista drugo raditi u zivotu".
Hvala Ti puno.
To sto si napisala mi puno znaci....
Verujem da ima ljudi koji misle kao mi (po pitanju ove teme) ali isto tako znam da smo na zalost sve vise u manjini.
Veliki pozdrav za tebe.
hvala Ti...
Onaj ko zivot posmatra ocima ljubavi i smisla,u svemu pronalazi razlog za radost.Hvala Ti sto postojis. Hvala Ti sto si veceras razlog za moju radost.
Ljubice....Hvala tebi sto delis tu radost,sto je osecas,i pre svega-pronalazis u ljubavi.
Veliki pozdrav za tebe!!