STA BI DAO DA SI NA MOM MESTU
(KOLUMNA)
„Sta bi dao da si na mom mestu,
Da te mrze a da ti se dive,
Mesto svoga da tvoj zivot zive,
Sta bi dao da mozes ovako dici ruke,
A puk da te sledi,
Da li bi i ti u svom srcu plak’o,
Kao sto se moje srce ledi.
Ti budi srecan sad’,
Jer ovo je samo mojih pet minuta,
A pred tobom je zivot celi...“
Sedim u praznom stanu,samo zidovi,go parket,veliki prozori,izlaz na praznu terasu...ispred mene papir i olovka i gomila rastrkanih misli koje poput perja lelujaju oko mene.Pokusavam da ih pohvatam,strpam na taj komad papira,oblikujem,pretocim u kolumnu i objavim publici gladnoj neceg novog. (Dalje)
KADA MAGARAC POSKOCI,UMISLIVSI DA JE JELEN...
...obicno se tada surva u provaliju.
Oh...naprosto sam morao ovaj put da se odlucim za nijansu ljubicaste...
Skoro sam cuo zanimljivu kletvu,koju mi je jedan od mojih citalaca poslao na mail:"Dabogda se nasao u Radetovim kolumnama". Izgleda da jedan moj poznanik i samozvani kvazi politicar nije cuo za to,ili pak nije upucen u moj rad,ili ga je funkcija predsednika mladih jedne politicke partije (jaka titula,a vec se covek dig'o u nebesa poput kurvinih nogu)toliko zanela u njegovim zeljama za medijskim prostorom,da me je u jednom trenutku pitao-da li mogu pisati o njemu.