Subota, Novembar 10, 2007
Iz Dnevnika Ogorcene Lutalice....
Kada se zavrsi predstava uvek se spustaju zavese , a iza tih zavesa nikada nije isto kao na sceni jer tada padaju maske. Nasmejani i razigrani glumci sopstvenog zivota najednom se pretvaraju u tuzne klovnove. Tada , iza tih zavesa , krece drama zvana-zivot u reziji sudbine.
Sudbina je zao reziser pa ti cesto dodeli uloge koje ne zelis, kojih se stidis, koje si nekada pljuvao a sada ih u slast gutas i ne znajuci da ih ne prihvatas ti vec tvoja slabost i nemoc da povratis veru u dobro koju si nekada tako verno cuvao u srcu. Sta se sa njom dogodilo? Gde je nestala? Ko ju je ubio?
Nocas je Andjeo proslosti rasirio svoja krila nad slepim ocima, onim istim ocima koje su nekada gledale u daljinu a sada ne vide dalje od mraka pred sobom. Taj mrak su same izabrale, kada im je svetlost uskracena, mrak im bar niko ne moze oduzeti. Otvorio je Andjeo proslosti svoja krila da bi video sta si bio nekad' a sta si postao sad'.Da bi video koliko su ti oci nekada bile otvorene, koliko je sunca bilo u njima, koliko su pogledom trazile ljubav, iskrenost, dobrotu... Uzalud, uzalud sada otvaras svoja krila proslosti jer ih slepe oci ne mogu videti.Trazio je Andjeo proslosti suzu da u nju sleti, ali je nije nasao. u tim ocima suza odavno nije bilo, a nekada padase u slapovima.Slepe oci nisu znale da nista lepse od iskrene suze ne postoji.
Trazio je Andjeo proslosti dusu, da nad njom pokusa rasiriti svoja krila, mislio je da ce osecanja videti mesto ociju, ali u toj dusi osecanja nije bilo. Mrznja, bes, gorcina, oterase malenog Andjela.nekada je ta dusa bila beleznica iskrenih ljubavi, svakim danom ispisujuci nove stranice. Andjeo se zgrozi i zgadi nad onim sta je video - iscepane, otrgnute, stranice ljubavi a beleznica duse ispisana nekim tudjim rukama, brojevima...sve su to bili samo brojevi, prolazni i ni jedan se ne zadrza duze od veceri.
Trazio je zatim Andjeo srce, da nad njim pokusa rasiriti krila proslosti, jer nekada to srce bese nevino i cisto, puno ljubavi...ali, izlomi krila na kamenim stenama.Proslost s' njegovih krila osta da lebdi na vrhovima tih stena ne mogavsi da dopre do srca.
Lezao je na podu bez krila, gledajuci kako na telo coveka pade spavacica kurve, kako usta gutase sve ono sto su nekada pljuvala.Tada, zacu njegov glas:"Oci su ti oslepele, dusa pokidana, srce u stenama, ali usi ti nisu ogluvele, zato poslusaj nocas savest sta ti govori, cija krila ostase na stenama tvog srca."
Covek...sada vec ogorcena lutalica, prodje kraj ogledala, spreman za jos jedan izlazak na scenu, ali u njemu ne bese lik lepe i doterane glumice ljubavi, vec lik cudovista rascupane kose, bez ociju, duse i srca.Umesto opojnog mirisa lavande, sa tela se sirio smrad ogorcenosti, cinizma i sarkasticnosti...
Pogleda malenog Andjela kako stajase pred njim sklopljenih ruku:"Pre nego povuces zavesu i zaigras na sceni,ukloni stene i pogledaj u moja krila..."
Okruzen sopstvenom nemoci,covek...sada vec ogorcena lutalica, povuce zavesu i krenu na scenu.Okrenu se za trenutak iza sebe...na podu je lezao mrtav Andjeo proslosti...a na cipelama coveka, sada vec ogorcene lutalice kroz nedosanjane snove, tragovi Andjeoske krvi...a na stenama i dalje ostase da lelujaju njegova krila...
U mojoj glavi, osta samo jedno pitanje-Da li cu ikada saznati sta je na tim krilima bilo ispisano...
"boli, boli do kosti, divna priča."
potpisujem!
priča u kojoj se svako makar malo može pronaći.
lepo napisano.
Hvala Punooooo....
Veoma lepa prica. Posebno su mi interesantna tvoja poredjenja; zivot, sudbina, zavese. Jel znas da su stari grci govorili da sudbina vlada i nad ljudima i nad bogovima.
Hvala puno "Zavesa"....jako mi znaci Vas takav komentar.
Veliki pozdrav za Vas!